uzlūkotB2
darbības vārds/ˈuzluːkuot/
Pievērst skatienu (kādam, kam), parasti vērīgi, cieši.
Tagadne
| vsk. | dsk. | |
|---|---|---|
| 1. | uzlūkoju | uzlūkojam |
| 2. | uzlūko | uzlūkojat |
| 3. | uzlūko | uzlūko |
Pagātne
| vsk. | dsk. | |
|---|---|---|
| 1. | uzlūkoju | uzlūkojām |
| 2. | uzlūkoji | uzlūkojāt |
| 3. | uzlūkoja | uzlūkoja |
Nākotne
| vsk. | dsk. | |
|---|---|---|
| 1. | uzlūkošu | uzlūkosim |
| 2. | uzlūkosi | uzlūkosiet / uzlūkosit |
| 3. | uzlūkos | uzlūkos |
- Nenoteiksmeuzlūkot
- Pavēles izteiksmeuzlūko
- Pavēles izteiksmeuzlūkojiet
- Englishto regard, to gaze at
- Русскийвзирать, рассматривать
- Українськаспоглядати, розглядати
- Lietuviųžvelgti, laikyti