nomanītC2
darbības vārds/nˈuomaniːt/
Uztvert, parasti ar redzi, dzirdi (parasti ko vāji redzamu, sadzirdamu).
Tagadne
| vsk. | dsk. | |
|---|---|---|
| 1. | nomanu | nomanām |
| 2. | nomani | nomanāt |
| 3. | nomana | nomana |
Pagātne
| vsk. | dsk. | |
|---|---|---|
| 1. | nomanīju | nomanījām |
| 2. | nomanīji | nomanījāt |
| 3. | nomanīja | nomanīja |
Nākotne
| vsk. | dsk. | |
|---|---|---|
| 1. | nomanīšu | nomanīsim |
| 2. | nomanīsi | nomanīsiet / nomanīsit |
| 3. | nomanīs | nomanīs |
- Nenoteiksmenomanīt
- Pavēles izteiksmenomani
- Pavēles izteiksmenomaniet
- Englishto sense, to notice, to perceive
- Русскийпочуять, уловить
- Українськавідчути, вловити
- Lietuviųnujausti, pajusti